Filogenetski razvoj ljudskog stopala odvijao se kroz dugi period, usporedo sa promjenama ostalih dijelova našeg lokomotornog sustava. Ono se prilagođavalo svakodnevnim aktivnostima čovjeka koje su uključivale, u početku penjanje, a potom sve više hod i trčanje. Kao i svaki drugi dio sustava organa za pokretanje, stopalo se sastoji od koštanog dijela – 26 kostiju i dvije sezamske kosti, te mekih tkiva -19 mišića, 33 zgloba, 107 ligamenata, brojnih živaca i krvnih žila.
Biomehanika je vrlo složena, i najmanje promjene struktura odražavaju se prilikom hoda signalizirajući disfunkcionalnost! Stopalo predstavlja savršeni ljudski organ, zbog složenosti svoje građe te sposobnosti podnošenja težine cijelog tijela kako u mirovanju, tako i pri raznim fizičkim aktivnostima.
ORTOPEDSKI PREGLED
Ortopedska problematika stopala zahtijeva dobro poznavanje anatomije i biomehanike istog. Potrebno je ispravno odrediti uzrok tegoba i odrediti pravilni tretman.
Pregled stopala započinje inspekcijom, možemo razlikovati tri osnovna oblika: “egipatsko”, “grčko” i “četvrtasto stopalo”. Važne informacije dobivamo i utvrđivanjem položaja stopala, njegovog prednjeg, srednjeg i stražnjeg dijela, zatim izgleda prstiju te određivanjem pokretljivosti u zglobovima.
Stopalo je vrlo osjetljiv dio ljudskog tijela, sadrži mnoštvo živčanih okrajaka u svrhu “javljanja” boli. Razlozi nastanka bolnog stopala doista su mnogobrojni. Stopalo je, uz šaku, najsloženiji dio lokomotornog sustava pa je jasno da, klinički pregled kao i učinjena dijagnostika i lječenje, moraju biti adekvatni kako bi taj savršeni organ našeg tijela funkcionirao bez poteškoća.
Akutna mišićno-koštana oboljenja često se mogu dijagnosticirati na osnovu anamneze i kliničkog pregleda. U tu skupinu spadaju ozljede mekih tkiva u smislu istegnuća, oticanja, puknuća tetiva te vezivnih opni, burzitisi ili upale sluznih vrećica, giht, infekcije te frakture i dislokacije koštanih struktura. Ukoliko ne dođe do izlječenja, javljaju se kronični bolovi stopala koji otežavaju normalan hod, stvaraju smetnje bilo u mirovanju ili prilikom aktivnosti te mogu dovesti do pojave određenih deformacija.
Posebnu skupinu predstavljaju tzv. sindromi prenaprezanja, obično vidljivi kod sportaša gdje se zbog povećanih zahtjeva na stopalo, akumuliraju opterećenja koja dovode do pojave boli.
Ovdje treba misliti i na eventualni tumorski proces, upalni proces, kompresivne neuropatije ili pak metaboličko oštećenje sa posljedičnom lezijom živčanih struktura.
SPUŠTENA STOPALA
Nebrojene su rasprave o spuštenim stopalima kod djece i odraslih, količina raznih informacija često zbunjuje i stvara zablude. Naša stopala podnose težinu cijelog tijela u uspravnom stavu. Vremenom to opterećenje može nadvladati kapacitete mišićno-ligamentarnih struktura, što rezultira cijelim nizom promijenjenih biomehaničkih odnosa, ali i pojavom boli.
Treba razlikovati “rigidno” spušteno stopalo od tzv. “fleksibilnog” spuštenog stopala koje dolazi do izražaja samo prilikom opterećenja. Deformacija može biti nasljedna ili, češće, stečena zbog nekoliko razloga od kojih je na prvom mjestu statički uzrok.
Postoje tri osnovna oblika spuštenih stopala i određuju se na temelju otiska stopala, tzv. plantograma. Nije uvijek lako odrediti granicu između normalnog i spuštenog stopala, razlike su vrlo individualne. Tegobe u smislu bolova stopala javljaju se obično u središnjem dijelu, u početku kao manja bol koja vremenom progredira i postaje sve neugodnija.
Kako vrijeme odmiče, bolovi se javljaju i u ostalim dijelovima stopalima, osobito u području pete gdje se može javiti i bolno stanje opne tabana tzv. plantarni fascitis.
Nerijetko, kasniji stadiji imaju za posljedicu pojavu bolova i u listovima, koljenima pa i križima što je posljedica poremećenog hoda i promijenjenih biomehaničkih odnosa.
Najočitija posljedica, između ostalog i jako izraženog spuštenog stopala, je pojava hallux valgus deformacije palca ili “čuklja”. U prevenciji ali i lječenju većine navedenih bolnih stanja, koristimo ortopedske uloške.
ORTOPEDSKI ULOŠCI
Svrha ortopedskih uložaka u djece je korekcija promijenjenih biomehaničkih odnosa, dok je kod odraslih podupiranje arhitektonike stopala u prvom planu. Obzirom da je svako stopalo različito, potreban je otisak koji će vjerno predočiti anatomski reljef stopala.
Nakon specijalističkog pregleda, liječnik ortoped propisuje eventualno nošenje ortopedskih uložaka U Poliklinici Dr.M.M. moguće je uzeti otisak vašeg stopala u poliuretanskoj pjeni, što je ipak jednostavnije od otiska po sadrenom modelu.
Naša ustanova isporučuje ortopedske uloške nastale kod suradnih ustanova, iz kvalitetnih materijala i od strane stručnog kadra sa dugogodišnjim iskustvom izrade ortopedskih pomagala.
Kvaliteta izrade ključna je za pravilnu funkciju uložaka u vašoj obući, jednako tako, ova ortopedska pomagala potrebno je nesmetano prenositi iz jedne obuće u drugu.
Ovisno o stanju stopala koje se korigira, ulošci se mogu modificirati određenim povišenjima sa vanjske ili unutrašnje strane, povišenjem pod petu ili pak, umetkom u području glavica metatarzalnih kostiju.
Bolna stanja plantarne fascije
Radi se o vezivnoj opni u području tabana koja se prostire od petne kosti do prednjeg dijela stopala. Njena funkcija je amortizacija stresa koje stopalo svakodnevno podnosi kao i sudjelovanje u iskoraku mehanizmon tzv. vitla. Sama plantarna fascija sastoji se od nekoliko krakova i može biti ozljeđena prilikom udarca ili, što je učestalije, akumulirajući mikroopterećenja do određene razine.
Tipična je uporna i neugodna bol pete, koja bolesnika ograničava u svakodnevnim aktivnostima, nerijetko uzrokuje šepanje i smanjuje kvalitetu života. Bol je osobito izražena u jutarnjim satima nakon prohodavanja. Odmah je potrebno započeti sa tretiranjem ovog bolnog stanja u smislu adekvatne fizikalne terapije.
Kirurško liječenje rijetko je potrebno i izvodi se na principu jednodnevnih operativnih zahvata.
Bolna stanja Ahilove tetive
Petna kost predstavlja hvatište Ahilove tetive, okruženo sa tzv. burzama ili sluznim vrećicama. Upalno stanje tetive u smislu tendinitisa ili entezitisa u toj regiji stvara karakterističnu kliničku sliku
Cilj liječenja je stoga brzo ublažiti bol i upalu i uspostaviti pokretljivost.
